By Lauren Knight November 9, 2015 Oliver, odbijač šišanja. (Lauren Knight) “Neću se šišati. Nikada. Odgovor je nikad, mama, i odgovor će uvijek biti nikad, zato bi me trebala prestati ispitivati.” Odgovorio je bez promišljanja, kao da je izrekao kakvo će vrijeme biti tog dana. U svojoj šestoj godini , moj drugorođeni sin Oliver , gotovo je usavršio dostavu nepoželjnih vijesti drugima, vijesti koje primatelj ne bi htio čuti. Otkad zna za sebe, pliva protiv struje. Od svoje treće godine, drži se svoga stava bez obzira na sve. Najmanje stvari pogode ga kao neprihvatljive: pogrešne hlače, kriva večeru , način na koji osjeća svoje cipele ili način na koji je ušuškan navečer. On je dijete s visokim standardima , a ako se ne slaže s nečim, on to i priopći. To ne znači da je Oliver je teško dijete; on je zapravo apsolutni užitak. On je sladak i velikodušan, pomaže sa svojim malim bratom (sa svom mlađom djece, što se toga tiče ) . On primijeti lijepe boje u cvjetnim vrtovima u našoj ulici ili lišće koje se mijenja u jesen. On uživa u malim stvarima , te je zahvalan i pristojan prema drugima, on je kreativan i svijetao. No, kada se ne slaže , on je najviše svojeglava, tvrdoglava osoba koju sam ikada naići. Ali kad se ne slaže s nečim, on je najtvrdoglavija i najsvojeglavija osoba s kojom sam se srela. Nekada uistinu može biti teško odgajati ga. Sva djeca imaju malo te svojeglavosti i odlučnosti u nekom trenutku. Sjećam se da sam načula razgovor između mog muža i mog najstarijeg sina, Mila, tada starog dvije godine, u vrijeme kupanja prije mnogo godina rekao je: " Uskoro ću odrasti i biti čovjek." Moj muž , zabavljajući se i zadirkujući, odgovorio je: " Hoće li to biti dobar čovjek , ili zloban čovjek? ", Na što je Milo odgovorio: " Samo malo zloban. Ne previše zloban. " Zloban, kao nestašan . Zloban kao nesavršen . Mali Milo koji je znao da je njegov mlađi brat Oliver samo novorođenče u to vrijeme, testirao bi granice svojom punom snagom dok se njegova osobnost potpuno ne bi prikazala. " Malo zlobno " bi počelo da predstavljati duh, jaku volju, upornost i naročitost. Iako ima dosta slučajeva kada dijete jake volje, ponekad bude neposlušno, teško, iscrpljujuće,ali ispada da ima dosta prednosti kod te zločestoće ili neposlušnosti. Istraživanja pokazuju da neposlušna djeca zarađuju više kao odrasle osobe, a također je više vjerojatno da će biti poduzetnici. Kako se ispostavlja, neka prilično inteligentna djeca koja odbijaju autoritete ili izazove imaju tendenciju više razmišljati izvan okvira, te imaju određenu kreativnu prednost kad je riječ o novim idejama ili započinjanju posla. Poduzetnici imaju tendenciju da ne igraju po pravilima. Laura Markham, klinički psiholog na Sveučilištu Columbia, objašnjava kako djeca jake volje (oni koji su opisani kao odlučni, tvrdoglavi, bučni, pa čak i hrabri ) su obično samo- motivirani i usmjereni prema unutra, a često prerastu u lidera kao odrasli. Oni su otporniji na pritisak vršnjaka i žele doći do onoga čemu teže s više gušta. Oni žele "naučiti stvari za sebe, a ne prihvaćati ono što drugi kažu, tako da oni testiraju granice sve više i više", a to se, također odnosi i na veze. Takvo razlučivanje uključuje ne samo kad će rezati kosu, jesti povrće , ili odabrati da nose kaput, već i kome će vjerovati i koga će slijediti ili kome će dopustiti da utječu na njih. Poslušnost nije uvijek poželjno ponašanje kojemu treba težiti. Ekstremni primjer u povijesti je ono što se dogodilo (ili nije dogodilo) na savjest njemačke nacije za vrijeme holokausta. Godine 1934., tijekom obraćanja skupini mladih ljudi, Hitler je izjavio: "Želimo uvesti ovaj narod da bude poslušan i da prakticira poslušnost." Prema psihologinji Alice Miller, svi vodeći ljudi Trećeg Reicha bili obučeni da budu poslušni od djetinjstva, odrasli u obitelji u kojoj je poslušnost bila njihovo primarno pravilo ponašanja“. Uslijedila je slijepa poslušnost tiranskom vođi, kolektivni gubitak unutrašnjeg moralnog koda, a gašenje milijuna nevinih života, progoni nas sve danas. Pitanje moralnosti u odnosu poslušnosti je važna, posebno u roditeljstvu i poučavanju djece. Moral je raditi ono što je pravo, bez obzira na ono što vam je rečeno, a poslušnost je raditi ono što ti se kaže, ponekad bez pitanja, ponekad iako zna bolje, ponekad na štetu drugih ili samog sebe. Naravno, moramo inzistirati da nas djeca slušaju, kada su im životi ugroženi. Moraju znati slušati kada ih držimo za ruku na parkiralištima ili kod prelaska ceste. Trebaju se suzdržati od hvatanja oštrog kraja noža ili vrućeg plamenika na štednjaku. No, za male stvari svakodnevnice, problema koji nisu po život opasni, možemo im malo i popuštati. Poslušnost kao rezultat povjerenja, a ne slomljene volje, je od primarnog značaja. Želimo da nas naša djeca slušaju, jer vjeruju da imamo najbolje interese u srcu, a povjerenje koje dolazi iz razgovora, povezanosti i suosjećanja, a ne iz slijepe poslušnosti zbog straha od kazne. Želimo da naša djeca rastu u neovisne odrasle osobe koje mogu donositi važne odluke za sebe. Dakle, za sada, pustimo sitnice. Kosa može biti zapuštena, ali Duh je netaknut.