Tišina je esencijalna vještina preživljavanja. No, tišina nije nužno spokojna mirnoća. U divljini, tišina može biti jelen koji osluškuje u strahu od lavice. Može biti tiho čekanje ribe da zagrize. Ili šutljivost kada se osjećate tužno. Danas djeca provode toliko vremena slušajući o onome što bi mogli ili trebali misliti. Oni ne samo da su bombardirani s bukom prometa, gužvama, strojevima i televizijom, već i konstantnim tokom informacija, mišljenja i oglašavanja koja ih pogađaju internetskom brzinom. Društveni mediji mogu biti napad na prirodu tišine. Ona nemilosrdno potapa našu djecu s mislima ljudi, ljudi i još ljudi . Ova oštar volumen, disonantnost ih troši, dok se na kraju se smjesti u bijelu buku koja postane dio nas ili. Oni rijetko imaju prostor čuti više od onoga što je ljudski glas u ovom svijetu- ne čuju ono što je još uvijek divlje. Cilj kojemu težim, za svoju vlastitu djecu pa tako i za svu djecu s kojima radim je pronaći načine za njih da se susreću s tišinom. To može biti jednostavno kao sjediti na mjestu s biljkama, drvećem, pticama i životinjama - jednostavno pozdraviti dan. Mi to nazivamo njihovo Tajno Mjesto. Vještine iz divljine također mogu pomoći. Skrovište, voda i hrana se pronalaze na daleko mirnijem ritmu u divljini. Navigacija omogućuje djeci da tiho( i sigurno ) hodaju do ljudskog svijeta( i natrag ). Preživljavanje zahtijeva od njih da istinski vide tlo - nikad ne propuštaju priliku , ili čak i opasnost. Praćenje životinja je mirno promatranje najsuptilnijih znakova . Divlje biljke pitaju djecu da promišljeno ubiru, ne kao vlasnici zemljišta, već kao čuvari koji nastoje zadovoljiti vlastite potrebe. Sve to dovodi do načina gledanja, slušanja i osjećanja koji mi u Trackers-u zovemo Whiskers( po mačjim brkovima). „Brkovi“ su vaš periferni vid i rubovi svih osjetila. Suvremeni svijet uči djecu da se usredotoče na jednu stvar: Ploča, TV, računalo, "pravi" odgovor. Kroz ovaj vid tunela, oni propuštaju važne informacije. Oni se zarobljavaju u zauzetost svojim mislima i ne mogu više slušati. No, kada se djeca nauče utišati, ova šira svijest dolazi prirodno razotkriva raznolik svijet. Konačno, ako djeca dožive istinsku tišinu i prirodne, spore ritmove, oni zarone u suštinske društvene vrijednosti s kojima smo se razvili - željom da stvaraju i brimu za zdrave zajednice -vrijednosti koje su pomogle su našim precima da prežive na Zemlji milijunima godina. Šutnja je možda nestala iz djetinjstva, ali se nije u potpunosti izgubila. Može se ponovno otkriti. No, ponovno otkrivanje tišine ne znači samo mirno sjediti. Može početi sa kultiviranjem više avantura u životima naše djece kroz učenje dublje vještine slušanja prirode. Ispod je nekoliko misija koje pomažu u kultiviranju tišine. Zapamtite, u srži svih vještina divljine leže „Brkovi“ i tišina. MISIJA – Miran Kao Kamen Pronađi mjesto za sjedenje. Ne mora biti savršeno. Neka bude prikladno i blizu kuće - najdivlje mjesto u tvom dvorištu je idealno. Dok sjediš Miran Kao Kamen, opusti se koliko god je moguće. Koristi svoje brkove kako bi vidio cijeli prostor, čak i ako se ne krećeš. Pričekaj s ustajanjem dok se sunce ne pomakne 1-2 prsta (about 15 – 40 minutes). PRILAGODBA – Istraživač U Pola Brzine Nakon što si sjedio Miran Kao Kamen, sporo i tiho istražuj(na pola svoje normalne brzine). Potraži tragove rakuna u živicama. Nacrtaj kartu divljih mjesta. Kreći se sporije i sporije dok ne postaneš potpuno miran. Zatim počni ispočetka. MISIJA – Brkovi Stavi svoje ruke ispred sebe. Fokusiraj se na točku točno ispred sebe. Dok mrdaš svojim prstima, počni širiti svoje ruke do točke kada jedva možeš vidjeti kretnju ruku. To je tvoj vid širokog kuta, tvoji „Brkovi“ PRILAGODBA – Hodajući Brkovi Hodaj bosih nogu po tlu koje se mijenja. Drži svoju glavu gore i svoje Brkove u punoj snazi. Prije nego što osjetiš vlastitu težinu, osjeti što se događa na tlu kad ga dodiruješ prstima i tabanima. Tada se počni kretati. Možeš to raditi kretajući se u svoje Tajno Mjesto i izvan njega (pogledaj Pola Brzine).