Antropozofska medicina predstavlja komplementaran sustav terapije kojeg su utemeljili Rudolf Steiner i Ita Wegman. Antropozofska terapija uključuje posebne medicinske pripravke, euritmijsku terapiju pokretima i posebne oblike fizikalne terapije. Studija 'The Anthroposophic Medicine Outcomes Study (AMOS)' je prospektivna multicentrična studija koja je pratila 1631 pacijenta koji su započeli antropozofsku terapiju poremećaja anksioznosti, astme, poremećaja koncentracije uslijed hiperaktivnosti, depresije, bola u nižim predjelima kralješnice, migrene i ostalih kroničnih indikacija koja se rutinski prate i rješavaju u Njemačkoj. AMOS se za evaluaciju integriranog sustava terapije temeljio na dvije osobitosti: (1) sekvencijalni pristup koji započinje cjelokupnim terapijskim pristupom (korištenje, sigurnost, ishodi, percipirana korist), s praćenjem komparativne učinkovitosti i nastavak s glavnim komponentama terapije (savjetovanje s liječnikom, antropozofski medicinski proizvodi, terapija umjetnošću, euritmijska terapije, terapija ritmičkom masažom) i (2) kombinaciji različitih istraživačkim metoda s ciljem izgradnje sinteze informacija, što uključuje analizu prije-poslije, prospektivnu komparativnu analizu, ekonomsku analizu i analizu sigurnosti konteksta individualnih podataka pacijenata. AMOS je predstavio dvije metodološke inovacije za analizu studija pojedinačnih terapija (kombinirano utišavanje pristranih podataka, sistematična usporedba s odgovarajućim skupinama pacijenata iz ostalih studija) i prvu sveobuhvatnu analizu na svjetskoj razini smanjenja troškova pri čemu je analiza provedena usporedbom troškova primarne zdravstvene skrbi pacijenata s depresijom, pacijenata s depresijom liječenih od neke druge bolesti i pacijenata koji nisu imali depresiju. Studija AMOS rezultirala je s ukupno 21 znanstvenom publikacijom. Ovaj članak donosi pregled svih glavnih znanstvenih pitanja obrađenih u studiji, korištenih metoda i rezultata iz publikacija: antropozofski tretman bio je siguran i povezuje se s klinički relevantnim poboljšanjem simptoma i kvalitete života bez porasta troškova liječenja; poboljšanja su zabilježena kod pacijenata svih dobnih skupina, kod svih praćenih dijagnoza i modaliteta terapije što je zadržano 48 mjeseci nakon prestanka terapije i praćenja stanja pacijenata; eventualne pristranosti, prirodni oporavak, neznačajnost i dodatna terapija mogli su zajedno opisivati maksimalno 37% poboljšanja. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3921612/